27.The Ant

  1. Ta. Sin. To su znaci Kur’ana i Kitaba jasnog
  2. Upute i radosne vijesti vjernicima
  3. Onima koji obavljaju salat i daju zekat, a oni, oni su u Ahiret uvjereni
  4. Uistinu, oni koji ne vjeruju u Ahiret, uljepšali smo im djela njihova, pa oni lutaju
  5. To su oni koji će imati zlu kaznu, i oni, oni će na Ahiretu biti gubitnici
  6. A uistinu, ti primaš Kur’an od Mudrog, Znalca
  7. Kad reče Musa porodici svojoj: “Uistinu, ja sam opazio vatru; donijet ću vam od nje vijest ili ću vam donijeti plamenu baklju, da biste se vi ogrijali.”
  8. Pa pošto joj dođe, bi pozvan: “Blagoslovljen je ko je u vatri i ko je oko nje! I neka je slava Allahu, Gospodaru svjetova
  9. O Musa! Uistinu! To sam Ja, Allah, Moćni, Mudri
  10. I baci štap svoj!” Pa pošto ga vidje da vijuga kao da je on džinn, okrenu se bježeći i ne obazirući se: “O Musa! Ne boj se! Uistinu, kod Mene se ne plaše izaslanici
  11. Izuzev ko učini zulm, zatim zamijeni dobrim poslije zla; pa uistinu, Ja sam Oprosnik, Milosrdni
  12. I zavuci ruku svoju u njedra svoja, izaći će bijela, bez ozljede! (Jedan) od devet znakova za faraona i narod njegov. Uistinu, oni su narod grješnika.”
  13. Pa pošto im dođoše znakovi Naši vidljivi, rekoše: “Ovo je sihr očiti.”
  14. I zanijekaše ih - a bile su u njih uvjerene duše njihove - nepravedno i oholo. Pa pogledaj kakav je bio kraj mufsida
  15. I doista smo dali Dawudu i Sulejmanu znanje, a govorili su: “Hvala Allahu koji nas je odlikovao nad mnogima od Njegovih robova vjernika.”
  16. I naslijedi Sulejman Dawuda i reče: “O ljudi! Naučeni smo govoru ptičijem i dato nam je od svake stvari. Uistinu, ovo je ta blagodat očita.”
  17. I skupiše se Sulejmanu vojske njegove od džinna i ljudi, i ptica - a oni raspoređeni
  18. Dok, kad dođoše dolini mrava, reče mrav: “O mravi! Uđite u nastambe svoje (da) vas ne zgnječi Sulejman i vojske njegove, a oni ne opaze.”
  19. Tad se nasmiješi zasmijan govorom njegovim i reče: “Gospodaru moj! Potakni me da zahvaljujem na blagodati Tvojoj koju si podario meni i roditeljima mojim, i da radim dobro koje će Te zadovoljiti, i daj mi da uđem milošću Tvojom među robove Tvoje dobre.”
  20. I pretraži ptice, pa reče: “Šta mi je? Ne vidim pupavca, ili je među odsutnima
  21. Sigurno ću ga kazniti kaznom žestokom, ili ću ga sigurno preklati ili će mi sigurno dati dokaz jasan.”
  22. Tad se (pupavac) zadrža nedugo, te reče: “Saznao sam ono šta nisi znao, i donio ti iz Sabe vijest sigurnu
  23. Uistinu! Ja sam našao ženu (koja) vlada njima, i (kojoj) je dato od svake stvari, a ona ima prijestolje veličanstveno
  24. Našao sam nju i narod njen padaju na sedždu Suncu mimo Allaha, a uljepšao im je šejtan djela njihova, te ih okrenuo od puta, pa se oni ne upućuju
  25. Pa ne padaju na sedždu Allahu Koji izvodi skriveno na nebesima i Zemlji, i zna šta krijete i šta objelodanjujete
  26. Allah je - nema boga osim Njega - Gospodar Arša veličanstvenog.”
  27. (Sulejman) reče: “Vidjećemo da li istinu govoriš ili si od lažaca
  28. Odnesi ovo moje pismo, pa im ga baci, zatim se okreni od njih i vidi šta vraćaju.”
  29. (Bilkis) reče: “O uglednici! Uistinu meni - meni je bačeno pismo plemenito
  30. Uistinu, ono je od Sulejmana, i uistinu ono je: ’U ime Allaha, Milostivog, Milosrdnog!’
  31. Ne uzdižite se nada mnom i dođite mi pokorni.”
  32. Reče: “O velikani! Izjasnite mi se o stvari mojoj, neću biti donosilac odluke, dok mi ne posvjedočite.”
  33. Rekoše: “Mi smo posjednici moći i posjednici sile žestoke, a komanda je do tebe; zato gledaj šta ćeš narediti.”
  34. Reče: “Uistinu, kad kraljevi uđu u grad, unerede ga i učine ugledne stanovnike njegove poniženim; i tako (uvijek) rade
  35. I uistinu, ja ću im poklon poslati, te ću vidjeti s čim se vraćaju izaslanici.”
  36. Pa pošto (izaslanik) dođe Sulejmanu, (Sulejman) reče: “Zar da me privučete bogatstvom? Pa ono što mi je dao Allah bolje je od onog šta je dao vama. Šta više, vi s poklonom svojim likujete.”
  37. “Vrati se njima. Pa sigurno ćemo im doći sa vojskama nad kojima oni neće imati moć, i sigurno ćemo ih protjerati iz nje ponižene, i oni će biti prezreni.”
  38. Reče: “O velikani! Koji od vas će mi donijeti prijesto njen, prije no što mi dođu pokorni?”
  39. Reče Ifrit od džinna: “Ja ću ti ga donijeti prije no što ustaneš sa mjesta svog. A uistinu, ja sam za to jak, pouzdan.”
  40. Onaj kod kojeg je znanje iz Knjige, reče: “Ja ću ti ga donijeti prije no što ti se vrati treptaj tvoj.” Pa pošto ga vidje kod sebe postavljenog, (Sulejman) reče: “Ovo je iz blagodati Gospodara mog, da bi me iskušao - zahvaljujem li ili ne zahvaljujem. A ko zahvaljuje, pa samo zahvaljuje za dušu svoju; a ko poriče - pa uistinu! Gospodar moj je Neovisni, Plemeniti.”
  41. Reče: “Prerušite za nju prijesto njen! Vidjećemo da li će se uputiti ili će biti od onih koji se ne upućuju.”
  42. Pa pošto ona dođe, bi rečeno: “Je li ovakav prijesto tvoj?” Reče: “Kao da je to on.” A nama je dato znanje prije nego njoj i muslimani smo
  43. A spriječilo je nju ono šta je obožavala mimo Allaha. Uistinu, ona je bila iz naroda nevjernika
  44. Bi joj rečeno: “Uđi u dvoranu!” Pa pošto je vidje, pomisli to je pučina, i odgoli potkoljenice svoje. Reče (Sulejman): “Uistinu, to je dvorana staklima popločana.” Reče (ona): “Gospodaru moj! Uistinu, ja sam učinila zulm duši svojoj i predajem se sa Sulejmanom Allahu, Gospodaru svjetova.”
  45. I doista smo Semudu poslali brata njihovog Saliha: “Obožavajte Allaha!” Tad gle! Oni dvije skupine (koje) se prepiru
  46. Reče: “O narode moj! Zašto požurujete zlo prije dobrog? Zašto ne tražite oprost od Allaha, da bi vam se ukazala milost?”
  47. Rekoše: “Zlo slutimo s tobom i s onim ko je s tobom,.” Reče: “Zloslutnost vaša je kod Allaha. Naprotiv, vi ste narod koji se iskušava.”
  48. I bilo je u gradu devet osoba, fesad su činili na Zemlji, a nisu sređivali
  49. Rekoše: “Zakunite se Allahom, (da) ćemo sigurno srediti njega i porodicu njegovu noću, zatim ćemo sigurno reći prijatelju njegovom: ’Nismo prisustvovali uništenju porodice njegove, a uistinu, mi smo istiniti.”
  50. A pleli su spletku i pleli smo spletku, a oni ne opaziše
  51. Pa pogledaj kakav je bio kraj spletke njihove, da smo Mi uništili njih i narod njihov, sve
  52. Pa to su kuće njihove, puste zbog toga što su činili zulm. Uistinu, u tome je znak za ljude koji znaju
  53. I spasili smo one koji su vjerovali i bojali se
  54. I Luta! Kad reče narodu svom: “Zar ćete razvrat činiti, a vi gledati
  55. Zar vi uistinu ljudima prilazite strašću, mimo žena? Šta više, vi ste narod koji ne zna.”
  56. Pa je odgovor naroda njegovog bio jedino što rekoše: “Istjerajte porodicu Lutovu iz naselja vašeg! Uistinu, oni su ljudi koji se čiste!”
  57. Tad spasismo njega i porodicu njegovu, izuzev žene njegove. Odredili smo za nju da bude od zaostalih
  58. I izlili na njih kišu. Pa zle li kiše opomenutih
  59. Reci: “Hvala Allahu i selam neka je robovima Njegovim koje je odabrao!” Da li je Allah bolji ili ono šta pridružuju
  60. Ili, Ko je stvorio nebesa i Zemlju, i spušta vam s neba vodu - pa damo da njome izniknu vrtovi krasni? Nije za vas (moguće) da učinite da izraste drveće njihovo. Ima li bog uz Allaha? Naprotiv, oni su ljudi koji izjednačuju
  61. Ili, Ko je učinio Zemlju staništem, i načinio kroz nju rijeke, i načinio na njoj planine stabilne, i načinio između dva mora barijeru? Ima li bog uz Allaha? Naprotiv, većina njih ne zna
  62. Ili, Ko odgovara nevoljniku kad Ga priziva, i otklanja zlo i čini vas halifama Zemlje? Ima li bog uz Allaha? Malo što se poučavate
  63. Ili, Ko vas vodi u tminama kopna i mora, i Ko šalje vjetrove kao radosne vijesti ispred milosti Njegove? Ima li bog uz Allaha? Uzvišen neka je Allah od onog šta pridružuju
  64. Ili, Ko je počeo stvaranje zatim ga ponavlja, i Ko vas opskrbljuje s neba i Zemlje? Ima li bog uz Allaha? Reci: “Donesite dokaz vaš, ako ste istiniti.”
  65. Reci: “Ne zna nevidljivo ko je na nebesima i Zemlji, izuzev Allah, i ne opažaju kad će biti podignuti.”
  66. Naprotiv! Seže li znanje njihovo u Ahiret? Naprotiv, oni su u sumnji o njemu. Šta više, oni su o njemu slijepci
  67. I govore oni koji ne vjeruju: “Hoćemo li kad budemo prah, mi i očevi naši, hoćemo li uistinu biti izvedeni
  68. Doista, ovo nam je obećavano, nama i očevima našim od ranije. Ovo su samo priče ranijih.”
  69. Reci: “Putujte po Zemlji pa vidite kakav je bio kraj zločinaca.”
  70. I ne žalosti se nad njima, i ne budi u tjeskobi zbog onog šta spletkare
  71. A govore: “Kad će ovo obećanje, ako ste istiniti?”
  72. Reci: “Možda vas slijedi dio onog šta požurujete.”
  73. A uistinu, Gospodar tvoj je Vlasnik blagodati nad ljudima, međutim, većina njih ne zahvaljuje
  74. I uistinu, Gospodar tvoj zna šta kriju grudi njihove, a šta objelodanjuju
  75. I nema ništa skriveno na nebu i Zemlji, a da nije u Knjizi jasnoj
  76. Uistinu, ovaj Kur’an kazuje sinovima Israilovim većinom o onom u čemu se oni razilaze
  77. I uistinu, on je Uputa i milost vjernicima
  78. Uistinu! Gospodar tvoj će presuditi među njima sudom Svojim, a On je Moćni, Znalac
  79. Zato se pouzdaj u Allaha, uistinu si ti na Istini jasnoj
  80. Uistinu, ti nećeš pročuti mrtve, niti ćeš učiniti da čuju gluhi poziv, kad se okrenu vračajući se
  81. I nisi ti vodič slijepcima iz zablude njihove. Pročut ćeš samo onog ko vjeruje u ajete Naše, ta oni su muslimani
  82. I kad padne Riječ protiv njih, izvešćemo im životinju iz Zemlje, (koja) će im govoriti da ljudi u znakove Naše nisu uvjereni
  83. A na Dan kad od svake umme saberemo skupinu, od onog ko je poricao ajete Naše, tad će oni biti raspoređeni
  84. Dok, kad dođu, reći će: “Jeste li poricali ajete Moje, a niste ih obuhvatili znanjem? Ili šta ste to radili?”
  85. I past će protiv njih Riječ što su činili zulm, pa oni neće govoriti
  86. Zar ne vide da smo mi načinili noć da se smire u njoj, a dan (da daje) vidljivost? Uistinu, u tome su znaci za ljude koji vjeruju
  87. A na Dan kad se puhne u sur, pa se prestraši ko je na nebesima i ko je na Zemlji, izuzev koga htjedne (izuzeti) Allah, a svi će doći Njemu ponizni
  88. I vidiš planine, misliš nepokretne su, a one se kreću kretanjem oblaka. Djelovanje je Allaha Koji je usavršio svaku stvar. Uistinu! On je o onom šta činite Obaviješteni
  89. Ko dođe s dobrim djelom, pa imaće on od njega bolje i oni će od straha Tog dana biti sigurni
  90. A ko dođe sa zlodjelom, pa baciće se lica njihova u vatru. Da li ćete biti plaćeni, osim kako ste radili
  91. Samo mi je naređeno da obožavam Gospodara ovog grada, koji ga je posvetio, a Njegova je svaka stvar. I naređeno mi je da budem od muslimana
  92. I da učim Kur’an. Pa ko se uputi, pa samo se upućuje za dušu svoju; a ko zaluta, tad reci: “Ja sam samo od opominjača.”
  93. I reci: “Hvala Allahu, pokazaće vam znakove Svoje pa ćete ih prepoznati.” A nije Gospodar tvoj nehajan prema onom šta radite