26.The Poets
- Tā Sīn Mīm
- Ovo su ajeti Knjige jasne
- Zar ćeš ti sebe uništiti zato što ovi neće da postanu vjernici
- Kad bismo htjeli, Mi bismo im s neba jedan znak poslali pred kojim bi oni šije svoje sagnuli
- I njima ne dođe nijedna nova opomena od Milostivoga, a da se od nje ne okrenu
- Oni poriču – pa, stići će ih sigurno posljedice onoga čemu se izruguju
- Zar oni ne vide kako činimo da iz zemlje niče svakovrsno bilje plemenito
- To je, doista, dokaz, ali većina njih ne vjeruje
- a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv
- A kad je Gospodar tvoj Musaa zovnuo: "Idi narodu koji se prema sebi ogriješio
- narodu faraonovu, ne bi li se Allaha pobojao" –
- on je rekao: "Gospodaru moj, bojim se da me oni u laž ne utjeraju
- da mi ne postane teško u duši i da mi se jezik ne saplete; zato podaj poslanstvo i Harunu
- a ja sam njima i odgovoran, pa se plašim da me ne ubiju
- Neće!" – reče On. "Idite obojica sa dokazima Našim, Mi ćemo s vama biti i slušati
- Otiđite faraonu i recite: 'Mi smo poslanici Gospodara svjetova
- dopusti da sinovi Israilovi pođu s nama
- Zar te među nama nismo gojili dok si dijete bio i zar među nama tolike godine života svoga nisi proveo?" – reče faraon –
- i uradio si nedjelo koje si uradio i još si nezahvalnik
- Ja sam onda ono uradio nehotice" – reče –
- a od vas sam pobjegao zato što sam se vas bojao, pa mi je Gospodar moj mudrost darovao i poslanikom me učinio
- A dobročinstvo koje mi prebacuješ – da nije to što si sinove Israilove robljem učinio
- A ko je Gospodar svjetova?" – upita faraon
- Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, ako vjerujete" – odgovori on
- Čujete li?" – reče onima oko sebe faraon
- Gospodar vaš i Gospodar vaših davnih predaka" – reče Musa
- Poslanik koji vam je poslan uistinu je lud" – reče faraon
- Gospodar istoka i zapada i onoga što je između njih, ako pameti imate" – reče Musa
- A faraon reče: "Ako budeš kao boga nekog drugog osim mene priznavao, sigurno ću te u tamnicu baciti
- Zar i onda kad ti budem očigledan dokaz donio?" – upita on
- Pa daj ga, ako istinu govoriš!" – reče faraon
- I Musa baci štap svoj, kad on – zmija prava
- a onda izvadi ruku iz njedara, kad ona, onima koji su gledali – bijela
- Ovaj je zaista vješt čarobnjak" – reče glavešinama oko sebe faraon –
- hoće da vas čarolijom svojom iz zemlje vaše izvede. Pa šta savjetujete
- Ostavi njega i brata njegova!" – rekoše – "a u gradove pošalji da sakupljaju
- sve čarobnjake vješte će ti dovesti
- I čarobnjaci se u određeno vrijeme i označenog dana sabraše
- a narodu bî rečeno: "Hoćete li se iskupiti
- da budemo uz čarobnjake, ako oni budu pobjednici
- A kad dođoše, čarobnjaci faraona upitaše: "Da li će nama, doista, pripasti nagrada ako mi budemo pobjednici
- Hoće" – odgovori on – "bićete tada sigurno meni najbliži
- Musa im reče: "Bacite ono što želite baciti
- I oni pobacaše konope svoje i štapove svoje i rekoše: "Tako nam dostojanstva faraonova, mi ćemo svakako pobijediti
- Zatim Musa baci svoj štap, koji, odjednom, proguta ono što su oni lažno izveli
- Čarobnjaci se onda na tle baciše
- i rekoše: "Mi vjerujemo u Gospodara svjetova
- Gospodara Musaova i Harunova
- Da povjerujete njemu prije dopuštenja moga!" – viknu faraon. – "On je vaš učitelj, on vas je čarobnjaštvu naučio – a vi ćete zapamtiti; poodsijecaću vam ruke i noge vaše unakrst i sve ću vas porazapinjati
- Ništa strašno!" – rekoše oni – "mi ćemo se Gospodaru svome vratiti
- Mi se nadamo da će nam Gospodar naš grijehe naše oprostiti zato što smo prvi vjernici
- I Mi objavismo Musau: "Kreni noću s robovima Mojim, ali bićete gonjeni
- I faraon posla po gradovima sakupljače
- Ovih je zaista malo
- i rasrdili su nas
- a mi smo svi budni
- I Mi ih izvedosmo iz vrtova i rijeka
- iz riznica i dvoraca divnih
- Eto tako je bilo, i Mi dadosmo da to naslijede sinovi Israilovi
- I oni ih, kad se sunce rađalo, sustigoše
- pa kad jedni druge ugledaše, drugovi Musaovi povikaše: "Samo što nas nisu stigli
- Neće!" – reče on – "Gospodar moj je sa mnom, On će mi put pokazati
- I Mi objavismo Musau: "Udari štapom svojim po moru!" – i ono se rastavi i svaki bok njegov bijaše kao veliko brdo
- i Mi onda tamo one druge približismo –
- a Musaa i sve one koji bijahu s njim spasismo –
- i one druge potopismo
- To je, zaista, pouka, a većina njih nisu bili vjernici
- a Gospodar tvoj je, doista, silan i milostiv
- I kaži im vijest o Ibrahimu
- kada je oca svoga i narod svoj upitao: "Čemu se vi klanjate
- a oni odgovorili: "Klanjamo se kumirima i povazdan im se molimo
- on je rekao: "Da li vas oni čuju kad se molite
- ili, da li vam mogu koristiti ili naškoditi
- Ne" – odgovoriše – "ali mi smo upamtili pretke naše kako tako postupaju
- A da li ste razmišljali" – upita on – "da su oni kojima se klanjate
- vi i kojima su se klanjali davni preci vaši
- doista, neprijatelji moji? Ali, to nije Gospodar svjetova
- koji me je stvorio i na Pravi put uputio
- i koji me hrani i poji
- i koji me, kad se razbolim, liječi
- i koji će mi život oduzeti, i koji će me poslije oživiti
- i koji će mi, nadam se, pogreške moje na Sudnjem danu oprostiti
- Gospodaru moj, podari mi znanje i uvrsti me među one koji su dobri
- i učini da me po lijepom spominju oni što će poslije mene doći
- i učini me jednim od onih kojima ćeš džennetske blagodati darovati –
- i ocu mome oprosti, on je jedan od zalutalih –
- i ne osramoti me na Dan kad će ljudi oživljeni biti
- na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti
- samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spašen biti
- I Džennet će se čestitima približiti
- a Džehennem zalutalima ukazati
- i reći će im se: "Gdje su oni kojima ste se klanjali
- a niste Allahu; mogu li vam oni pomoći, a mogu li i sebi pomoći
- pa će i oni i onî koji su ih u zabludu doveli u nj biti bačeni
- i vojske Iblisove – svi zajedno
- I oni će, svađajući se u njemu, govoriti
- Allaha nam, bili smo, doista, u očitoj zabludi
- kad smo vas s Gospodarom svjetova izjednačavali
- a na stranputicu su nas naveli zlikovci
- pa nemamo ni zagovornika
- ni prisna prijatelja –
- da nam je samo da se povratimo, pa da postanemo vjernici
- U tome je pouka, ali većina ovih nisu vjernici
- a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv
- I Nuhov narod je smatrao lažnim poslanike
- Kad im brat njihov Nuh reče: "Kako to da se Allaha ne bojite
- Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani
- zato se bojte Allaha i budite poslušni meni
- Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi
- zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!" –
- oni rekoše: "Kako da te poslušamo, kad te slijede oni koji su najmizerniji
- Ne znam ja šta su oni radili" – reče on
- svi će pred Gospodarom mojim, da znate, račun polagati
- a ja vjernike neću otjerati
- ja samo javno opominjem
- Ako se ne okaniš, o Nuhu!" – rekoše oni – "bićeš sigurno kamenovan
- Gospodaru moj" – reče on – "narod moj me u laž utjeruje
- pa Ti meni i njima presudi i mene i vjernike koji su sa mnom spasi
- I Mi smo njega i one koji su bili uz njega u lađi krcatoj spasili
- a ostale potopili
- To je pouka, ali većina ovih nisu vjernici
- a Gospodar tvoj je zaista silan i milostiv
- I Ad je smatrao lažnim poslanike
- Kad im brat njihov Hud reče: "Kako to da se Allaha ne bojite
- Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani
- zato se bojte Allaha i budite poslušni meni
- Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi
- Zašto na svakoj uzvišici palate zidate, druge ismijavajući
- i podižete utvrde kao da ćete vječno živjeti
- a kad kažnjavate, kažnjavate kao silnici
- Bojte se Allaha i meni budite poslušni
- Bojte se Onoga koji vam daruje ono što znate
- daruje vam stoku i sinove
- i bašče i izvore
- Ja se, doista, bojim za vas na Velikom danu patnje" –
- rekoše oni: "Nama je svejedno savjetovao ti ili ne bio savjetnik
- ovako su i narodi davnašnji vjerovali
- i mi nećemo biti mučeni
- I oni su ga nastavili u laž utjerivati, pa smo ih Mi uništili. To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje
- a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv
- I Semud je smatrao lažnim poslanike
- Kad im brat njihov Salih reče: "Kako to da se Allaha ne bojite
- Ja sa vam, sigurno, poslanik pouzdani
- zato se bojte Allaha i budite poslušni meni
- Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi
- Zar mislite da ćete ovdje biti ostavljeni sigurni
- u vrtovima i među izvorima
- u usjevima i među palmama sa plodovima zrelim
- Vi u brdima vrlo spretno kuće klešete
- zato se bojte Allaha i poslušni meni budite
- i ne slušajte naredbe onih koji u zlu pretjeruju
- koji na Zemlji ne zavode red već nered uspostavljaju" –
- rekoše oni: "Ti si samo opčinjen
- ti si čovjek, kao i mi; zato nam donesi jedno čudo ako je istina to što govoriš
- Evo, to je kamila" – reče on – "u određeni dan ona će piti, a u poznati dan vi
- i ne učinite joj nikakvo zlo da vas ne bi stigla patnja na Velikom danu
- Ali, oni je zaklaše i potom se pokajaše
- I stiže ih kazna. To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje
- a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv
- I Lutov narod je smatrao lažnim poslanike
- Kad im njihov brat Lut reče: "Kako to da se ne bojite
- Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani
- zato se bojte Allaha i budite poslušni meni
- Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi
- Zašto vi, mimo sav svijet, sa muškarcima općite
- a žene svoje, koje je za vas Gospodar vaš stvorio, ostavljate? Vi ste ljudi koji svaku granicu zla prelazite" –
- rekoše oni: "Ako se ne okaniš, o Lute, bićeš sigurno prognan
- Ja se gnušam toga što vi radite!" – reče on
- Gospodaru moj, sačuvaj mene i porodicu moju kazne za ono što oni rade
- I Mi smo sačuvali njega i porodicu njegovu – sve
- osim starice koja je ostala sa onima koji su kaznu iskusili
- a zatim smo ostale uništili
- spustivši na njih kišu – a strašne li kiše za one koji su opomenuti bili
- To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje
- a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv
- I stanovnici Ejke su u laž ugonili poslanike
- Kad im Šuajb reče: "Kako to da se ne bojite
- Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani
- zato se bojte Allaha i budite poslušni meni
- Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi
- Pravo mjerite na litru i ne zakidajte
- a na kantaru ispravnom mjerom mjerite
- i ljudima prava njihova ne umanjujte i zlo po Zemlji, nered praveći, ne činite
- i Onoga koji je stvorio vas i narode davnašnje bojte se" –
- rekoše oni: "Ti si samo opčinjen
- i ti si samo čovjek kao i mi; za nas si ti, doista, lažac pravi
- zato spusti na nas kaznu s neba, ako istinu govoriš
- Gospodar moj dobro zna šta vi radite" – reče on
- I oni su nastavili da ga u laž utjeruju pa ih je stigla kazna iz oblaka; a to je bila kazna jednog strašnog dana
- To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje
- a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv
- I Kur'an je, sigurno, objava Gospodara svjetova
- donosi ga povjerljivi Džibril
- na srce tvoje, da opominješ
- na jasnom arapskom jeziku
- on je spomenut u knjigama poslanika prijašnjih –
- zar ovima nije dokaz to što za njega znaju učeni ljudi sinova Israilovih
- A da ga objavljujemo i nekom nearapu
- pa da im ga on čita, opet u nj ne bi povjerovali
- Eto, tako to Mi u srca grješnika uvodimo
- oni u nj neće vjerovati dok ne dožive patnju nesnosnu
- koja će im iznenada doći, kad je najmanje budu očekivali
- pa će reći: "Hoće li nam se imalo vremena dati
- Zašto oni kaznu Našu požuruju
- Šta ti misliš, ako im Mi dopuštamo da godinama uživaju
- i naposljetku ih snađe ono čime im se prijeti
- zar će imati šta od slatkog života koji su provodili
- Mi nijedan grad nismo razorili prije nego su im došli oni koji su ih opominjali
- da bi pouku primili; Mi nismo nepravedni bili
- Kur'an ne donose šejtani
- nezamislivo je da to oni čine; oni to nisu kadri
- oni ga nikako ne mogu prisluškivati
- Zato se, mimo Allaha, ne moli drugom bogu – da ne bi bio jedan od onih koji će biti mučeni
- I opominji rodbinu svoju najbližu
- i budi ljubazan prema vjernicima koji te slijede
- A ako te ne budu poslušali, ti reci: "Ja nemam ništa s tim što vi radite
- I pouzdaj se u Silnoga i Milostivoga
- koji te vidi kada ustaneš
- da sa ostalima molitvu obaviš
- jer On, doista, sve čuje i sve zna
- Hoću li vam kazati kome dolaze šejtani
- Oni dolaze svakome lašcu, grješniku
- oni prisluškuju – i većinom oni lažu
- A zavedeni slijede pjesnike
- Zar ne znaš da oni svakom dolinom blude
- i da govore ono što ne rade
- tako ne govore samo oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji često Allaha spominju, i koji uzvraćaju kad ih ismijavaju. A mnogobošci će, sigurno, saznati u kakvu će se muku uvaliti