21.The Prophets

  1. Ljudima se bliži čas polaganja računa njihova, a oni, bezbrižni, ne mare za to
  2. I ne dođe im nijedna nova opomena od Gospodara njihova kojoj se, slušajući je, ne podsmjehuju
  3. srcā rasijanih. A mnogobošci govore šapatom: "Da li je ovaj nešto drugo do čovjek kao i vi? Zar ćete slijediti vradžbinu, a vidite da jest
  4. Gospodar moj zna" – reče on – "šta se govori i na nebu i na Zemlji; On sve čuje i sve zna
  5. Oni, čak, govore: "To su samo smušeni snovi; on ga izmišlja; on je pjesnik; neka nam donese kakvo čudo kao i prijašnji poslanici
  6. Nijedan grad koji smo Mi prije njih uništili nije u čudo povjerovao, pa zar će ovi vjerovati
  7. I prije tebe smo samo ljude slali kojima smo objavljivali, zato pitajte sljedbenike Knjige ako ne znate vi
  8. Mi ih nismo stvarali kao bića koja žive bez hrane, ni oni nisu besmrtni bili
  9. Poslije smo im obećanje ispunjavali, i njih, i one koje smo htjeli, spašavali, a one koji su nevaljali bili uništavali
  10. Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite
  11. A koliko je bilo nevjerničkih sela i gradova koje smo uništili i poslije kojih smo druge narode podigli
  12. I čim bi silu Našu osjetili, kud koji bi se iz njih razbježali
  13. Ne bježite, vratite se uživanjima vašim i domovima vašim, možda će vas neko što upitati
  14. Teško nama" – oni bi govorili – "mi smo, zaista, nevjernici bili
  15. I kukali bi tako sve dok ih ne bismo učinili, kao žito požnjeveno, nepomičnim
  16. Mi nismo stvorili nebo i Zemlju, i ono što je između njih, da se zabavljamo
  17. Da smo se htjeli zabavljati, zabavljali bismo se onako kako Nama dolikuje, ali Mi to ne činimo
  18. nego istinom suzbijamo laž, istina je uguši i laži nestane; a teško vama zbog onoga što o Njemu iznosite
  19. Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji! A oni koji su kod Njega ne zaziru da Mu se klanjaju, i ne zamaraju se
  20. hvale Ga noću i danju, ne malaksavaju
  21. Zar će kumiri, koje oni od zemlje prave, mrtve oživiti
  22. Da Zemljom i nebesima upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, poremetili bi se. Pa nek je uzvišen Allah, Gospodar svemira, od onoga što Mu pripisuju
  23. On neće biti pitan za ono što radi, a oni će biti pitani
  24. Zar da pored Njega oni uzimaju bogove?! Reci: "Dokažite!" Ova Knjiga je pouka za moje sljedbenike, a bilo je knjiga i za one koji su prije mene bili i nestali. Međutim, većina njih ne zna istinu, pa zato glave okreću
  25. Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: "Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte
  26. Oni govore: "Milostivi ima dijete!" Hvaljen neka je On! A meleki su samo robovi poštovani
  27. Oni ne govore dok On ne odobri i postupaju onako kako On naredi
  28. On zna šta su radili i šta će uraditi, i oni će se samo za onoga kojim On bude zadovoljan zauzimati, a oni su i sami, iz strahopoštovanja prema Njemu, brižni
  29. A onoga od njih koji bi rekao: "Ja sam, doista, pored Njega, bog!" – kaznili bismo Džehennemom, jer Mi tako kažnjavamo mnogobošce
  30. Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali, i da Mi od vode sve živo stvaramo? I zar neće vjerovati
  31. Mi smo po Zemlji nepomične planine razmjestili da ih ona ne potresa, i po njima smo staze i bogaze stvorili da bi oni kuda žele stizali
  32. I to što je nebeski svod osiguran Naše je djelo, a oni se ipak okreću od znamenja koja su na njemu
  33. I noć i dan Njegovo su djelo, i Sunce i Mjesec, i svi oni nebeskim svodom plove
  34. Nijedan čovjek prije tebe nije bio besmrtan; ako ti umreš, zar će oni dovijeka živjeti
  35. Svako živo biće smrt će okusiti! Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti
  36. Kada te vide nevjernici, samo ti se rugaju: "Je li to onaj koji vaše bogove huli?" A oni sami ne vjeruju kada se spomene Milostivi
  37. Čovjek je stvoren od žurbe. Pokazaću Ja vama, doista, dokaze Svoje, zato Me ne požurujte
  38. Oni govore: "Kada će već jednom ta prijetnja, ako istinu govorite
  39. A da nevjernici znaju da tada neće moći otkloniti vatru od lica svojih i leđa svojih, i da im niko neće moći pružiti pomoć
  40. nego će im nenadano doći i zaprepastiti ih i neće je moći nazad vratiti i neće im se vremena dati
  41. I prije tebe su poslanike ruglu izvrgavali, pa je one koji su im se rugali stiglo baš ono čemu su se rugali
  42. Reci: "Ko će vas od Milostivog noću i danju štititi?" Niko! Pa ipak oni od Kur'ana glave okreću
  43. Zar će ih njihova božanstva, a ne Mi, odbraniti? Ta ona sama sebi ne mogu pomoći, i niko nevjernike od Naše kazne ne može pod okrilje uzeti
  44. Mi smo ovima, a i precima njihovim, dali da uživaju, pa su im dani radosti dugi. A zar oni ne vide da Mi u zemlju njihovu dolazimo i da je s krajeva njezinih umanjujemo, pa kako bi oni bili pobjednici
  45. Reci: "Ja vas opominjem Objavom!" – ali, gluhi ne čuju poziv kad se opominju
  46. A da ih samo dašak kazne Gospodara tvoga dotakne, sigurno bi povikali: "Teško nama, doista smo sami sebi nepravdu učinili
  47. Mi ćemo na Sudnjem danu ispravne terazije postaviti, pa se nikome krivo neće učiniti; ako nešto bude teško koliko zrno gorušice, Mi ćemo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je to što ćemo Mi račune ispitivati
  48. Mi smo Musau i Harunu dali Tevrat, svjetlo i pouku za one koji se budu grijeha klonili
  49. za one koji se Gospodara svoga budu bojali i kad ih niko ne vidi, i koji od časa oživljenja budu strepjeli
  50. A i ovaj Kur'an je blagoslovljena pouka koju objavljujemo, pa zar da ga vi poričete
  51. Mi smo još prije Ibrahimu razboritost dali i dobro smo ga poznavali
  52. Kad on ocu svome i narodu svome reče: "Kakvi su ovo kumiri kojima se i dan i noć klanjate
  53. Oni odgovoriše: "I naši preci su im se klanjali
  54. I vi ste, a i preci vaši su bili u očitoj zabludi" – reče
  55. Govoriš li ti to ozbiljno ili se samo šališ?" – upitaše oni
  56. Ne" – reče – "Gospodar vaš je Gospodar nebesa i Zemlje, On je njih stvorio, i ja ću vam to dokazati
  57. Tako mi Allaha, ja ću, čim se udaljite, vaše kumire udesiti!" –
  58. I porazbija ih on u komade, osim onog najvećeg, da bi se njemu obratili
  59. Ko uradi ovo sa bogovima našim" – povikaše oni – "zaista je nasilnik
  60. Čuli smo jednog momka kako ih huli" – rekoše – "ime mu je Ibrahim
  61. Dovedite ga da ga ljudi vide" – rekoše – "da posvjedoče
  62. Jesi li ti uradio ovo s bogovima našim, o Ibrahime?" – upitaše
  63. To je učinio ovaj najveći od njih, pitajte ih ako umiju govoriti" – reče on
  64. I oni se zamisliše, pa sami sebi rekoše: "Vi ste, zaista, nepravedni
  65. Zatim glave oboriše i rekoše: "Ta ti znaš da ovi ne govore
  66. Pa zašto se onda, umjesto Allahu, klanjate onima koji vam ne mogu ni koristiti niti od vas kakvu štetu otkloniti?" – upita on
  67. Teško vama i onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate! Zašto se ne opametite?" –
  68. Spalite ga i bogove vaše osvetite, ako hoćete išta učiniti!" – povikaše
  69. O vatro" – rekosmo Mi – "postani hladna, i spas Ibrahimu
  70. I oni mu htjedoše postaviti zamku, ali ih Mi onemogućismo
  71. i spasismo i njega i Luta u zemlju koju smo za ljude blagoslovili
  72. i poklonismo mu Ishaka, i Jakuba kao unuka, i sve ih učinismo dobrim
  73. i učinismo ih vjerovjesnicima da upućuju prema zapovijedi Našoj, i objavismo im da čine dobra djela, i da molitve obavljaju, i da milostinju udjeljuju, a samo su se Nama klanjali
  74. I Lutu mudrost i znanje dadosmo i iz grada ga, u kom su stanovnici njegovi odvratne stvari činili, izbavismo – to, uistinu, bijaše narod razvratan i zao –
  75. i u milost Našu ga uvedosmo; on je, doista, od onih dobrih
  76. I Nuhu se, kad u davno vrijeme zavapi, odazvasmo i njega i čeljad njegovu od jada velikog spasismo
  77. i od naroda ga, koji je smatrao neistinitim dokaze Naše, zaštitismo. To bijahu opaki ljudi, pa ih sve potopismo
  78. I Davudu i Sulejmanu, kada su sudili o usjevu što su ga noću ovce nečije opasle – i Mi smo bili svjedoci suđenju njihovu –
  79. i učinismo da Sulejman pronikne u to, a obojici smo mudrost i znanje dali. I potčinismo planine i ptice da s Davudom Allaha hvale; to smo Mi bili kadri učiniti
  80. I naučismo ga da izrađuje pancire za vas da vas štite u borbi s neprijateljem – pa zašto niste zahvalni
  81. A Sulejmanu vjetar jaki poslušnim učinismo – po zapovijedi njegovoj je puhao prema zemlji koju smo blagoslovili; a Mi sve dobro znamo
  82. i šejtane neke da zbog njega rone, a radili su i poslove druge, i nad njima smo Mi bdjeli
  83. I Ejjubu se, kada je Gospodaru svome zavapio: "Mene je nevolja snašla, a Ti si od milostivih najmilostiviji!" –
  84. odazvasmo i nevolju mu koja ga je morila otklonismo i vratismo mu, milošću Našom, čeljad njegovu i uz njih još toliko i da bude pouka onima koji se Nama klanjaju
  85. I Ismailu, i Idrisu, i Zulkiflu, a svi su oni bili strpljivi
  86. I obasusmo ih milošću Našom, oni doista bijahu dobri
  87. I Zunnunu se, kada srdit ode i pomisli da ga nećemo kazniti – pa poslije u tminama zavapi: "Nema boga osim Tebe, hvaljen neka si, a ja sam se zaista ogriješio prema sebi!" –
  88. odazvasmo i tegobe ga spasismo; eto, tako Mi spašavamo vjernike
  89. I Zekerijjau se – kada zamoli Gospodara svoga: "Gospodaru moj, ne ostavljaj me sama, a Ti si jedini vječan!" –
  90. odazvasmo i, izliječivši mu ženu, Jahjaa mu poklonismo. Oni su se trudili da što više dobra učine i molili su Nam se u nadi i strahu, i bili su prema Nama ponizni
  91. A i onu koja je sačuvala djevičanstvo svoje, u njoj život udahnusmo i nju i sina njezina znamenjem svjetovima učinismo
  92. Ova vaša vjera – jedina je prava vjera, a Ja sam – vaš Gospodar, zato se samo Meni klanjajte
  93. I oni su se između sebe u vjeri podvojili, a svi će se Nama vratiti
  94. Ko bude dobra djela činio i uz to vjernik bio, trud mu neće lišen nagrade ostati, jer smo mu ga, sigurno, Mi pribilježili
  95. A nezamislivo je da se stanovnici bilo kojeg naselja koje smo Mi uništili neće Nama vratiti
  96. I kada se otvore Jedžudž i Medžudž i kada se ljudi budu niz sve strmine žurno spuštali
  97. i približi se istinita prijetnja, tada će se pogledi nevjernika ukočiti. "Teško nama, mi smo prema ovome ravnodušni bili; mi smo sami sebi nepravdu učinili
  98. I vi, i oni kojima se, pored Allaha, klanjate – bićete gorivo u Džehennemu, a u nj ćete doista ući
  99. Da su oni bogovi, ne bi u nj ušli, i svi će u njemu vječno boraviti
  100. u njemu će prigušeno uzdisati, u njemu ništa radosno neće čuti
  101. A oni kojima smo još prije lijepu nagradu obećali, oni će od njega daleko biti
  102. huku njegovu neće čuti, i vječno će u onome što im budu duše željele uživati
  103. neće ih brinuti najveći užas, nego će ih meleki dočekivati: "Evo ovo je vaš dan, vama obećan!" –
  104. onoga Dana kada smotamo nebesa kao što se smota list papira za pisanje. Onako kako smo prvi put iz ničega stvorili, tako ćemo ponovo iz ništa stvoriti – to je obećanje Naše, Mi smo doista kadri to učiniti
  105. Mi smo u Zeburu, poslije Tevrata, napisali da će Zemlju Moji čestiti robovi naslijediti
  106. U ovome je doista pouka za ljude koji se budu Allahu klanjali
  107. a tebe smo samo kao milost svjetovima poslali
  108. Reci: "Meni se objavljuje da je vaš Bog – jedan Bog, zato se samo Njemu klanjajte
  109. I ako oni leđa okrenu, ti reci: "Ja sam vas sve, bez razlike, opomenuo, a ne znam da li je blizu ili daleko ono čime vam se prijeti
  110. On zna glasno izgovorene riječi, zna i ono što krijete
  111. a ja ne znam da nije to vama iskušenje, i pružanje uživanja još za izvjesno vrijeme
  112. Gospodaru moj, presudi onako kako su zaslužili!" – reče on – "a od Gospodara našeg, Milostivog, treba tražiti pomoć protiv onoga što vi iznosite
Prev Next